raskrikavanje
PROJEKAT PORTALA KRIK
  Rizični mediji
  Istraživanja
  Vesti
  Najnovije
  Manipulisanje činjenicama
Izvorni članak je objavljen 21.08.2020. (Večernje novosti)
Večernje novosti o Belorusiji kao socijalnom raju. Pitali smo beloruskog novinara o tome
21.08.2020.    Marija Vučić    Protesti u Belorusiji; Foto: pexels.com, CC
Belorusija je zemlja stabilne ekonomije, niske nezaposlenosti, besplatnog školstva i zdravstva, i sve to zahvaljujući predsedniku Lukašenku koga opozicija pokušava da svrgne protestima režiranim iz inostranstva - ovo je suština teksta koji je u utorak objavljen u Večernjim novostima, tradicionalno naklonjenim predsedniku Aleksandru Lukašenku, inače velikom prijatelju zvanične Srbije. Da je situacija daleko od idealne - zbog čega se na kraju krajeva i masovno protestuje ovih dana u Belorusiji - objašnjava za Raskrikavanje beloruski novinar Franak Viačorka, koji je analizirao pet netačnih i manipulativnih tvrdnji Večernjih novosti.
Ne spominjući u tekstu razloge zbog kojih su građani Belorusije izašli na proteste, kao ni policijsku brutalnost koja ih je obeležila (eufemistički navode da je došlo do „tuče između specijalaca i demonstranata“), Večernje novosti brane Aleksandra Lukašenka iznoseći nekoliko neutemeljenih i manipulativnih tvrdnji.

Pet takvih tvrdnji iz ovog teksta za Raskrikavanje analizira Franak Viačorka, bivši novinar Radija Slobodna Evropa u Belorusiji i sadašnji potpredsednik međunarodne organizacije DigiComNetwork koji o protestima svakodnevno izveštava i na svom Tviter nalogu.

1. „Nesporno je da je u Belorusiji niska nezaposlenost“.

Prema zvaničnim podacima beloruskog Zavoda za statistiku iz 2018. godine, nezaposlenost se u ovoj zemlji kretala oko pet odsto. To je u poređenju sa drugim zemljama zaista nizak broj nezaposlenih, što pokazuje i statistika Međunarodnog monetarnog fonda. Još povoljnije brojke iznosi i belorusko Ministarstvo rada, od jula ove godine, po kojima je stopa nezaposlenosti 0.2 odsto.

Ono što Večernje novosti nisu spomenule, a što Franak Viačorka smatra ključnim, jeste postojanje tzv. „skrivene nezaposlenosti“ kada su ljudi zvanično zaposleni, ali zapravo ne doprinose ekonomiji (rade manje od onoga koliko mogu ili koliko treba, rade pomoćne poslove iako imaju veće kvalifikacije i slično). Prema njegovim rečima, skrivena nezaposlenost u Belorusiji je oko 20 odsto.

„To su oni koji zvanično rade a zapravo ne rade. Sve diktature poput Belorusije, Venecuele, republika u Centralnoj Aziji, svi tvrde da nemaju nezaposlenost, ali je imaju, samo se ona ne beleži onako kako se beleži u demokratskim zemljama“, objašnjava on.

On podseća i da je Belorusija do 2017. godine imala takozvani „porez na parazite“ koji je ukinut nakon protesta te godine.

Njegova poenta je, inače, bila da se oni koji rade manje od 183 dana godišnje oporezuju sa 250 dolara godišnje, što je više od polovine prosečne mesečne plate.

Kada su se ljudi pobunili, taj porez je ukinut, ali je, kako pokazuju zvanični beloruski dokumenti, uvedeno da nezaposleni moraju da plaćaju punu tržišnu cenu nekih komunalnih usluga - poput tople vode i grejanja - koje inače država delimično subvencioniše.

Zato su, kaže Viačorka, ljudi primorani da prihvataju i poslove od 100 dolara mesečno jer nemaju odakle da plaćaju te komunalne usluge, s obzirom na to da im država ne pomaže ukoliko su klasifikovani kao „društveni paraziti“.

2. „Svi imaju besplatno zdravstveno osiguranje. Školovanje je besplatno“.

Zdravstveno osiguranje i školovanje su bili besplatni dugo, kaže Viačorka, ali su kasnije su redukovani na besplatne usluge.

„Ako hoćeš besplatno, dobiješ osnovni pregled i osnovne lekove. Ako hoćeš nešto više i kvalitetnije, moraš da platiš. To i dalje nije mnogo, kao što je u Zapadnoj Evropi, ali jeste povećan broj zdravstvenih usluga koje se plaćaju“, kaže on.

Besplatna zdravstvena nega je, kako se podseća u izveštaju evropske kancelarije SZO o Belorusiji, zagarantovana Ustavom. Ipak, mnogi lekovi se plaćaju, kako stoji u ovom dokumentu, kao i usluge zubara i oftalmologa.

Što se školovanja tiče, Viačorka kaže da država plaća troškove održavanja časova, ali roditelji su ti koji često plaćaju neke druge stvari za koje se skuplja novac, poput popravki u školama.

„Svakog meseca moraš da platiš 50-70 dolara za nešto što se u školama ne plaća od strane države“, kaže on.

Visoko obrazovanje funkcioniše slično kao u Srbiji - kako se navodi na sajtu Državnog univerziteta Belorusije, studenti mogu da studiraju ili o trošku države, ili o svom trošku (samofinansiranje).

3. „Lukašenkov adut je što nije dozvolio lopovsku privatizaciju i to što je zahvaljujući njemu mnogo ljudi sačuvalo radna mesta. (...) Poređenja radi, posle raspada SSSR u mnogim fabrikama u bivšim sovjetskim republikama gde je obavljena privatizacija, novi vlasnici su rapidno smanjivali broj zaposlenih i ukidali sve povlastice“.

Istina je da je Lukašenko zaustavio privatizaciju, vratio velike fabrike i kompanije u državno vlasništvo i onda počeo da ih subvencioniše, kaže Viačorka. Međutim, to u praksi funkcioniše tako da te subvencije i ostala državna ulaganja u fabrike finansira zapravo privatni sektor.

„Privatni sektor koji čini trenutno više od 50 odsto beloruskog tržišta „hrani“ najveće državne kompanije jer one nisu profitabilne i nose ogroman teret pomoći koja ide tim kompanijama“, navodi on.

Njegove reči potvrđuje i izveštaj Međunarodnog monetarnog fonda iz 2017. godine, koji konstatuje da se državna preduzeća dominantno oslanjaju na državne subvencije i da u raznim poljima - poput poljoprivrede ili građevine - zaostaju za privatnim sektorom.

„Da nije državne podrške, uključujući direktne pozajmice i subvencije, ili prilivegovan tretman u javnim nabavkama, ove razlike bi bile još vidljivije“, navodi MMF.

Iako, prema rečima Viačorke, Belorusija nema oligarhe poput Ukrajine i Rusije, „država je oligarhija sama po sebi“ koja odlučuje o cenama i troškovima, a takva intervencija države u tržište vodi niskom kvalitetu beloruskih proizvoda i robe, jer se ne podstiče konkurencija.

4. „Lukašenko je u pravu kad kaže da ako beloruske fabrike i poljoprivreda izgube rusko tržište doći će im crni dani, jer na zapadu njihova roba nije ni konkurentna ni potrebna“.

I ovo je, kaže Viačorka, tačno jer se „više od 50 odsto proizvoda koji se naprave u Belorusiji izvozi u Rusiju“. Ipak, i ova tvrdnja je jednostrana - prema njegovim rečima, upravo je Lukašenko Belorusiju učinio zavisnom od Rusije jer ju je izolovao od drugih tržišta.

Drugo, kvalitet proizvoda je nizak jer ga, smatra ovaj novinar, proizvodi državni sektor, a ne privatni koji bi radio na podizanju kvaliteta zahvaljujući postojanju konkurencije.

„Pritom niko ne bi zatvorio rusko tržište. Logično je da Rusija mnogo toga uvozi jer mnogi proizvodi koji se prave u Belorusiji, u Rusiji se ne proizvode. I Rusija zavisi od beloruske produkcije, na primer mleka i mlečnih proizvoda“, kaže Viačorka.

Iako je Rusija zaista najveći partner Belorusije (40 odsto ukupnog izvoza, prema podacima MMF-a iz 2017. godine), drugi najveći partner im je EU sa kojom Belorusija obavlja trećinu trgovinske razmene, pre svega kroz izvoz naftnih derivata. Na trećem mestu je Ukrajina u koju izvozi oko 10 odsto svojih proizvoda, opet u najvećoj meri naftnih derivata.

5. „Opozicija je dosta dobro organizovana i direktive stižu iz susedne Poljske i Litvanije, gde se nalaze štabovi odakle se režiraju protesti. Tamo su i medijski centri koji distribuiraju video-materijal, fotografije i razne vesti ali i plakate i zastave u cilju rušenja „večnog Lukašenka““.

Ova tvrdnja, navodi on, nije tačna - protesti se organizuju „organski“, uglavnom preko društvene mreže Telegram.

„Svi koji stoje iza Telegram kanala, jesu u Viljnusu, Varšavi, Kijevu, ali samo zato što su u Belorusiji pod istragom i morali su da odu tamo gde su bezbedni. Ako se vrate, završiće u zatvorima u kojima su već mnogi završili“, kaže on i dodaje da zastave i plakate prave „obični ljudi“.

Inače, kako piše ruski istraživački portal Meduza, za samo četiri dana od početka masovnih protesta 9. avgusta, beloruska policija pohapsila je 7.000 građana. Mnogi od njih su, kako pokazuju snimci i fotografije sa društvenih mreža, u policiji bili brutalno pretučeni. Ubijeno je najmanje četvoro ljudi, navodi Amnesty International.

Za kraj Viačorka ističe da je bitno razumeti da je Belorusija puna mitova, a Lukašenko je „kreator mitova“. Kako kaže, sa dolaskom na vlast počeo je da plete bajke oko sebe - da je Belorusija naslednik Sovjetskog saveza, nova generacija komunizma, da će izbeći „sve horore kapitalizma“ i da obični ljudi neće patiti.

Sve ove mitove Lukašenko nije uspeo da primeni u praksi. Na kraju se, kako kaže Viačorka, došlo do toga da Litvanija koja je devedesetih bila veoma siromašna, sada ima skoro isti BDP kao i Belorusija od koje je pet puta manja, zahvaljujući jakom privatnom sektoru, reformama i članstvu u EU.

„Sve te stvari koje je obećavao nisu vodile Belorusiju u procvat nego i stagnaciju. Protesti su rezultat te stagnacije. Ljudi su umorni od sirotinje“, zaključuje on.

Slične tvrdnje domaćih portala - poput toga da je benzin u Belorusiji jeftiniji od vode, ili da se stan može kupiti za 2.000 dolara - proveravao je i portal Fejk Njuz tragač. Detaljnije o tome možete čitati ovde.
  Analiza
U Beogradu nemiri, RTS emituje serije i kvizove
Dok je sinoć nekoliko demonstranata lomilo stakla na zgradi Skupštine pokušavajući da uđe, a po...
  Vest
Obaveštajni radovi: Naši biometrijski podaci na raspolaganju tabloidima
Zamislite da vidite svoju fotografiju iz lične karte na ekranu telefona nepoznate osobe na ulici. U...
  Dezinformacija
Scena iz filma „Paklene ulice“ deli se kao snimak protesta u Francuskoj
Nakon što je prošle nedelje policajac u Francuskoj usmrtio mladića od 17 godina, počeli su nasil...
Belorusija
Protesti
Aleksandar Lukašenko
Franak Viačorka
O nama
raskrikavanje@krik.rs
011/420-43-04
Raskrikavanje na društvenim mrežama: